Glaukom ili "tihi ubica vida" jedno je od najopasnijih stanja oka, te među prva tri uzročnika sljepila na svijetu. Upravo pojam “tihi ubica vida” najbolje opsiuje ovu bolest. Naime, kod glaukoma izuzetno rijetko se javlja bol koja bi mogla ukazati na nastanak bolesti i mogućnost oštećenja vida.
Zapravo se radi o povećanju očnog pritiska iznad maksimalne normalne vrijednosti od 21 mmHg, koje bespovratno dovodi do oštećenja očnog živca, sljabljenja vida, a u terminalnoj fazi i do sljepila. Porast očnog pritiska može nastati na dva načina, i to povećanim stvaranjem očne vodice (rjeđe), ili smanjenim oticanjem očne vodice (češće).
Zbog činjenice da se i danas, bez obzira na ogroman napredak medicine, ne može sa tačnošću reći zbog čega se kod nekih osoba javlja a kod nekih ne, mnogi stručnjaci glaukom ne smatraju bolešću, nego skupom simptoma sa određenim ishodom.
Do sada je jedino dokazano da pojedine forme glaukoma imaju nasljednu komponentu, te da neke mogu nastati kao posljedica čestih upala oka, dugotrajnog korištenja pojedinih vrsta topikalnih lijekova (kortikosteroida), kao i kod određenih vrsta katarakte (sive mrene).
Pojava glaukoma u porodici ne znači nužno i prisustvo nasljedne komponente bolesti, ali se savjetuje da se potomci redovno kontrolišu poslije 25. godine života. Porast očnog pritiska često se može dijagnostikovati i kod pacijenata sa visokom kratkovidnošču (miopijom).
No comments:
Post a Comment